Prijeđi na sadržaj

Vladimir Majerović

Izvor: Wikipedija
Vladimir Majerović
Osobni podatci
Puno ime Vladimir Majerović
Nadimak 80 kg
Rođenje 21. studenoga 1929.
Zagreb, Hrvatska
Smrt Zagreb
18. srpnja 2004., Hrvatska
Visina 185 cm
Pozicija vratar
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1945. – 1950.
1950. – 1960.
Mladost (Zagreb)[1]
Dinamo
000? 000(?)
0046 000(0)
Portal o životopisima
Portal o športu

Vladimir Majerović (Zagreb, 21. studenoga 1929. − Zagreb, 18. srpnja 2004.) je bivši hrvatski nogometaš koji je igrao na poziciji vratara.[2] Poslije nogometne ostvario je uspješnu karijeru televizijskog redatelja.[3]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Zagrebu.

Nogometna karijera

[uredi | uredi kôd]

Nogometom se bavio od 1945. godine. Branio je za zagrebačku Mladost do 1950. godine. Potkraj te godine prešao je u Dinamo za koji je igrao do 1960. godine. S Dinamom je osvojio dva jugoslavenska prvenstva (1954., 1958.) i jedan kup Jugoslavije (1960.). U prvenstvu je za Dinamo branio 46 puta, u kupu 4 te u europskim natjecanjima 1 put. Europski nastup bio je sezone 1958./59.[2]

Bio je izvrsnih osobina, No, nije imao sreće jer je bio za konkurenciju u postavi imao poznate vratare Branka Kralja i Gordana Irovića zbog kojih je uglavnom bio pričuva. Trener Hugl je za nj govorio da će biti vrlo dobar. govorio je: „Bit će vrlo dobar“. Bio je od skakačke vrste vratara. Toj mu je osobini pomagalo po ondašnjim mjerilima što je bio visok (185 cm), bio je vitak i elastičan, sa samo 80 kg. Izvrsno je branio jedanaesterce.[2] Ukupno je za Dinamo odigrao 51 utakmicu.[4][5]

Proslavio se na utakmici kup 1953. godine protiv Partizana u Beogradu. Utakmica je završila 5:5.[2] Tog 4. listopada 1953. branio je u utakmici četvrtzavršnice. Premda je Dinamo vodio 2:5, ostalo je 5:5. Tada je Majerović obranio četiri jedanaesterca, tri u regularnom dijelu te jedan u raspucavanju jedanaesteraca. Jedanaesterce je obranio velikom hrvatskom napadaču Stjepanu Bobeku. Ukupno je u raspucavanju izvedeno 15 jedanaesteraca, Dinamo je pogodio svih osam, a Partizan 7. Raspucavanje je te godine uvedeno kao rješenje susreta nakon neriješenog ishoda, umjesto dotadašnjeg prolaženja kockarskom metodom.[4]

Premda je bio predispozicija za vratara svjetske klase, zbog privatnih je razloga popustio u treningu te u najpotrebnijem razdoblju za rad na sebi nije usavršavao stil.[2] Izabrao je novinarsku karijeru.[3]

Novinarska karijera

[uredi | uredi kôd]

Studirao je povijest umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Po završetku studija odlučio je posvetiti se novinarskoj karijeri. Zaposlio se u tada novoj televizijskoj kući Televiziji Zagreb. Umijeće televizijskog redateljstva izučio je kod velikana hrvatskog televizijskog redateljstva Angela Miladinova i Antona Martija. U svojoj karijeri potpisao je više stotina TV naslova i televizijskom arhivu ostavio bogatu kulturnu baštinu.[3] Radio je reportaže za TV Zagreb.

Dugo je godina radio u Programu za djecu i mlade. Specijalnost mu je bilo redateljstvo lutkarskih televizijskih programa, što je zahtjevna umjetnička forma. Režijski je potpisao niz dokumentaraca, televizijskih prijenosa kazališnih prijenosa i koncerata. Godinama je bio radio na Festivalu djeteta u Šibeniku. Ukupno je potpisao više stotinjaka televizijskih naslova i obogatio kulturnom baštinom televizijski arhiv. Kao novinar je važio kao kolegijalan, uvijek spreman pomoći i koji je mnogim novim radnicima olakšao napredak u karijeri.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. NK Mladost iz Buzina?
  2. a b c d e Vladimir MajerovićArhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2016. (Wayback Machine) Povijest Dinama. Pristupljeno 17. lipnja 2016.
  3. a b c d Kratke vijesti 18. srpnja 2004.Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. kolovoza 2016. (Wayback Machine), Hrvatska televizija. Pristupljeno 17. lipnja 2016.
  4. a b Antun Samovojska: Bobekova kalvarija i čarobnjak Majerović, Sportske novosti, 2. travnja 2016.
  5. Četvrtzavršnica Partizan - Dinamo, Kup Jugoslavije 1953./54.Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2016. (Wayback Machine), Povijest GNK Dinama. Pristupljeno 17. lipnja 2016.